By 
Kad biram drvenu zdjelu za servis, prvo gledam šta tačno treba da izdrži: miješanje, nošenje, izlaganje na stolu ili samo kratko serviranje. Pogrešan izbor obično završi mrljama od ulja, upijanjem mirisa ili nezgodnim rukovanjem. Zato se najpraktičnije radi brza provjera po namjeni, pa tek onda po estetici i vrsti drveta.
Za velike salate ključni problem je stabilnost i dovoljno širok otvor za miješanje bez prosipanja. Biram velike zdjele za salatu sa debljim zidom i dnom koje ne klizi, a unutrašnjost treba biti glatko završena radi lakšeg čišćenja. Ako se često miješa salata u zdjeli, korisna je blaga konusnost da se sastojci vraćaju u sredinu.
Za hljeb i peciva tražim prozračnost i površinu koja neće kondenzovati vlagu kao metal ili plastika. Zdjele za hljeb i peciva bolje rade kad su pliće i šire, da kora ostane suha, a mrvica se manje mrvi pod pritiskom. Ako zdjela ide na sto uz obrok, rub treba biti dovoljno širok da se lako hvata jednom rukom.
Za grickalice je najveći izazov brz pristup i prenošenje bez nereda. Biram manje do srednje zdjele, a zdjele s ručkama su praktične kad se često ustaje ili servira više puta. Kod slanih grickalica korisno je da finiš bude dobro zapečaćen, jer so i ulja mogu s vremenom potamniti poroznije površine.
Za voće na stolu važna je dubina koja drži komade na okupu, ali i oblik koji sprječava gnječenje osjetljivog voća. Zdjele za voće na stolu često biram nešto dublje, s blago zaobljenim dnom, da se jabuke ili kruške ne naslanjaju na oštar rub. Ako se drže citrusi ili bobičasto voće, bolje je da je unutrašnjost ravnomjerno zatvorena i bez pukotina.
Kad kupac traži rustičan izgled, problem zna biti održavanje jer grublja tekstura hvata mrvice i mrlje. Rustične servirne zdjele biram sa kontrolisano “rustičnim” spoljnim dijelom, ali sa unutrašnjošću koja je glatka i praktična. Tako se dobije karakter bez žrtvovanja higijene i brzog pranja.
Vrsta drveta direktno utiče na tvrdoću, šaru i ponašanje na vlagu, pa to koristim kao drugi filter. Zdjele od hrastovog drveta su čvrste i stabilne, ali zbog izraženih pora traže dobar završni sloj za masnije namirnice. Zdjele od jasenovog drveta su elastične i svijetle, često dobar izbor za salate jer dobro podnose udarce i promjene temperature u normalnoj upotrebi.
Za topliji, tamniji izgled biram orah, ali uz jasnu namjenu jer tamnija boja može vizuelno sakriti sitne ogrebotine, a mrlje se teže uoče pri brzom pregledu. Zdjele od orahovog drveta su odlične za suhe grickalice i serviranje na stolu gdje estetika nosi dio uloge. Zdjele od javora su svijetle i ujednačene, pa su praktične kad želim da se boje hrane istaknu, posebno kod voća i salata.
Maslinovo drvo biram kad je prioritet dekorativna šara i komad koji može stajati i kao element na stolu. Zdjele od maslinovog drveta često su gušće i teže, što pomaže stabilnosti, ali ih držim podalje od dugog namakanja radi očuvanja spojeva i finiša. Kod intenzivnog korištenja važno je provjeriti da nema mikropukotina oko godova i prelaza u šari.